Psihoterapija za parove obično se preporučuje kada parovi imaju problema u njihovoj vezi koje ne mogu riješiti sami ili kada žele poboljšati svoju komunikaciju i povezanost. Parovi se mogu uključiti u terapiju kada imaju poteškoća u izražavanju svojih osjećaja, potreba i očekivanja ili kada se suočavaju s čestim sukobima i prepirkama. Kada se osjećaju zaglavljenima u negativnim ciklusima sukoba ili se ne mogu složiti oko važnih pitanja poput financija, roditeljstva ili seksualnosti. Kada se osjećaju udaljenima ili osjećaju nedostatak emocionalne i fizičke intimnosti u vezi. Kada je došlo do prevare ili drugih oblika povrede povjerenja u vezi te kada je potrebno raditi na obnovi povjerenja i sigurnosti. Kada parovi žele unaprijediti svoju vezu prije braka ili žele raditi na prevenciji razvoda i poboljšanju dugoročne stabilnosti svoje veze.

Prilikom rada u partnerskoj terapiji, terapeut i par obično rade na sljedećem:

1. Procjena problema i ciljeva – terapeut će raditi s parom kako bi razumio njihove probleme, potrebe i ciljeve terapije.
2. Rad na komunikaciji – terapeut će raditi na poboljšanju komunikacijskih vještina parova kako bi se olakšalo izražavanje osjećaja, potreba i očekivanja.
3. Razumijevanje dinamike veze – terapeut će pomoći parovima u razumijevanju dinamike njihove veze, identificiranju obrazaca ponašanja i prepoznavanju negativnih ciklusa.
4. Rješavanje sukoba – terapeut će raditi s parom na rješavanju sukoba na konstruktivan način te učiti tehnike pregovaranja i kompromisa.
5. Rad na obnovi povjerenja i povezanosti – ako je to potrebno, terapeut će raditi s parom na obnovi povjerenja, sigurnosti i povezanosti u vezi.

Psihoterapija za parove može biti izazovna, ali i iznimno korisna u poboljšanju kvalitete veze, olakšavanju sukoba i jačanju međusobne povezanosti. Važno je imati realna očekivanja i biti otvoren za proces terapije kako bi se postigli željeni rezultati.

Uobičajeno je da se partnerska terapija provodi jednom tjedno ili svaka dva tjedna, ovisno o potrebama para i dostupnosti terapeuta. Početne sesije obično se koriste za procjenu problema, postavljanje ciljeva terapije i razvijanje plana liječenja, dok se kasnije sesije fokusiraju na rad na identificiranim problemima i implementaciju strategija za poboljšanje veze. Za neke parove, samo nekoliko sesija može biti dovoljno za postizanje ciljeva terapije, dok drugi parovi mogu zahtijevati dugotrajniji tretman kako bi se postigli željeni rezultati. Važno je biti strpljiv i otvoren za proces terapije te aktivno sudjelovati u terapijskom procesu kako bi se postigli najbolji rezultati. Terapeut će raditi s parom kako bi pratili napredak i prilagodili plan liječenja prema potrebi.

Partnerske seanse traju 60 minuta.

Razgovarajte otvoreno i iskreno s partnerom o vašim osjećajima i potrebama u vezi s terapijom. Objasnite zašto mislite da bi terapija bila korisna za vas kao par i kako biste oboje mogli imati koristi od nje. Naglasite prednosti partnerske terapije, poput poboljšane komunikacije, rješavanja sukoba, jačanja povezanosti i stvaranja zdravije veze. Pokušajte pokazati razumijevanje za stajalište svog partnera i pokušajte saznati koje su njegove rezerve ili zabrinutosti u vezi s terapijom. Empatičan pristup može olakšati otvoren razgovor i povećati šanse da partner pristane na terapiju. Predložite partnersku terapiju kao zajednički korak ka rješavanju problema u vezi i poboljšanju kvalitete vašeg odnosa. Naglasite da to nije znak slabosti, već korak ka izgradnji zdravije i sretnije veze. Pružite podršku svom partneru i pokažite mu da ste spremni raditi zajedno na poboljšanju vaše veze. Ponudite se da zajedno istražite i odaberete terapeuta koji vam oboma odgovara. Razgovarajte o zajedničkim ciljevima koje želite postići kroz terapiju i istaknite kako će vam terapija pomoći u ostvarivanju tih ciljeva. Važno je poštovati granice svog partnera i ne gurati ga da prihvati terapiju ako nije spreman. Dajte mu vremena da razmisli i odluči o tome.