Ljudi na savjetovanje ili psihoterapiju dolaze zbog niza razloga; od svakodnevnih životnih problema s kojima se teško nose, prilagodbe na različite nove situacije, poteškoća nošenja s vlastitim emocijama, pa sve do ozbiljnijih smetnji mentalnog zdravlja. Na početnom razgovoru psiholog će vam postaviti brojna pitanja, a zatim i dati povratne informacije o tome kakva vam usluga treba.

Psihoterapija je dugotrajniji proces rada sa psihologom koji je se odnosi na tretiranje problema s područja mentalnog zdravlja. Takvi problemi obično negativno djeluju na život pojedinca u smislu da taj pojedinac ne može obavljati aktivnost svakodnevnog života ili pak one aktivnosti koje su za njega važne i vrijedne. Stoga je uvijek najbolji trenutak za psihoterapiju: ranije. Ranije nego što postane preteško, ranije nego što se vaš problem iskomplicira, ranije nego što vas problem onemogući da sudjelujete u životu onako kako vi sami želite sudjelovati. Ljudima je zaista nekada teško prepoznati ili priznati da imaju ovakvih problema. Ako je to nešto što se pitate i tu vam psiholog može pomoći, dati odgovor na vaša pitanja i pomoći vam u pronalaženju najadekvatnije moguće skrbi.

Individualna psihoterapija uključuje jedan-na-jedan rad između terapeuta i klijenta. Evo općeg pregleda kako izgleda individualna psihoterapija:

1. Početna procjena: Prvi susret obično uključuje početnu procjenu, gdje terapeut upoznaje klijenta, razgovara o njihovim problemima, povijesti i ciljevima terapije. Terapeut će postavljati pitanja kako bi bolje razumio pozadinu klijenta i identificirao ključne probleme.
2. Postavljanje ciljeva: Terapeut i klijent zajedno postavljaju ciljeve terapije i razmatraju što klijent želi postići kroz terapiju.
3. Rad na problemima: Tijekom sesija, terapeut koristi različite terapijske tehnike i strategije kako bi pomogao klijentu u razumijevanju svojih problema, promjeni nezdravih obrazaca ponašanja ili misli te razvijanju novih vještina za rješavanje problema.
4. Praćenje napretka: Terapeut i klijent redovito će pratiti napredak i provjeravati postignuća ciljeva terapije. Ako je potrebno, ciljevi se mogu prilagoditi kako bi bolje odgovarali potrebama klijenta.

Individualna terapija je idealna za osobe koje preferiraju osobni pristup i žele raditi na svojim problemima u privatnom okruženju. Individualna terapija također može biti bolji izbor za one koji se osjećaju nelagodno ili nespremno dijeliti svoje probleme s drugima. 

Grupna terapija može biti korisna za one koji žele podršku i povratne informacije od drugih ljudi koji se bore sa sličnim problemima. Grupna terapija također može pružiti priliku za učenje od drugih i razmjenu iskustava.

Ne morate se odlučiti samo za jedan oblik terapije, možete terapiju početi individualnim pristupom, a nakon toga sudjelovati u grupnom tretmanu. Konačnu odluku o tome koji je oblik terapije najbolji za vas najbolje je donijeti u suradnji s terapeutom, koji će uzeti u obzir vaše individualne potrebe, preferencije i ciljeve terapije.

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) primarno se usredotočuje na rješavanje trenutačnih problema i pronalaženje rješenja umjesto dubljeg ulaska u prošlost. Dok druge terapije mogu istraživati djetinjstvo i nesvjesne motivacije, KBT naglašava trenutačne misli, osjećaje i ponašanja koja doprinose trenutačnim poteškoćama. Često uključuje postavljanje specifičnih, mjerljivih ciljeva terapije i sustavan rad na njihovom postizanju. Seanse obično prate strukturirani dnevni red, fokusirajući se na određene probleme i strategije za njihovo rješavanje. KBT se temelji na empirijskim istraživanjima i oslanja se na tehnike utemeljene na dokazima. Terapeuti koriste specifične strategije i intervencije koje su se pokazale učinkovitima u liječenju različitih mentalnih poremećaja. Ovaj naglasak na empirijskim dokazima razlikuje KBT od nekih drugih terapija koje se možda više oslanjaju na intuiciju ili teorijske okvire. U KBT – u se naglašava suradnja, terapeut i klijent rade zajedno kao tim kako bi identificirali probleme, postavili ciljeve i razvili strategije za promjenu. Klijenti se potiču da preuzmu aktivnu ulogu u svojem tretmanu, sudjelujući u vježbama, domaćim zadacima i vježbajući nove vještine izvan terapijskih sesija.

Moguće je da se dogodi da vam terapeut ne odgovara kao osoba, da vam ne odgovara terapeutov interpersonalni stil ili da ono što terapeut dijeli jednostavno ne rezonira s vama. Terapeuti su profesionalci i vrlo su svjesni ovoga. Stoga iznijeti tu temu na seansi ne bi trebalo izbjegavati. Ako osjećate da vam terapeut ili njegov terapeutski pristup ne odgovaraju potražite drugog koji će vam više odgovarati.

U našoj praksi obično primamo samo jednog po jednog klijenta. Gotovo nikada se ne događa da klijent sijedi u čekaonici s još nekim.

Izaberite psihologa s kojim želite razgovarati te se javite direktno na njegov kontakt. Vrlo sažeto objasnite zbog čega se javljate te ćete sa psihologom dogovoriti termin vašeg sastanka. Možete očekivati da vam psiholog u razgovoru postavi nekoliko pitanja kako bi mu bile jasnije vaše potrebe.

Na prvoj seansi detaljnije razgovarate o motivu vašeg dolaska na psihoterapiju. Psiholog ima niz pitanja pripremljenih za vas, koja mu pomažu da učinkovitije sistematizira zajednički rad. Možete očekivati da ćete prepričati neke od situacija u kojima se vaš problem javlja te detaljnije preispitati kakve su vaše kognicije, emocije, tjelesne reakcije i ponašanja u takvim situacijama. Psiholog će uzeti osnovne podatke o vašoj prošlosti, sadašnjem životu i vašim očekivanjima od budućnosti. Objasnit će vam kako funkcionira terapija, što se očekuje od vas, a što od terapeuta u budućim susretima.

Nakon prve seanse sa psihologom ćete dogovoriti susrete u kojima ćete napraviti psihološku procjenu kroz koju ćete rješavati različite testove i upitnike. Procjena daje psihologu bolji uvid u vaše osobine i ponašanje što mu u konačnici omogućuje adekvatnije planiranje vašeg tretmana.

Djetetova potreba za psihoterapijom nema veze s vašim roditeljskim osobinama i znanjima. Uzroci mentalnih bolesti su raznovrsni i uvijek multifaktorski. Nikada ne možemo pokazati u jednog uzročnika problema s mentalnim zdravljem, pa čak ni kada je to netko toliko bitan koliko je bitan roditelj. Puno je važnije da vi potrebe svoje djece prepoznate i omogućite djetetu najbolju skrb koju može dobiti.

Odraslima je teško ponekad odvažit se potražiti psihoterapijsku pomoć. Djeci je to još veća nepoznanica i teškoća. Isto tako često misle da ih psiholog ne može razumjeti niti im može pomoći. Dijete treba poticati i hrabriti na korištenje ovakvog vida pomoći. Najbolji način je razgovor s djetetom. Objasnite mu kako vi vidite situaciju. Objasnite mu što vi primjećujete na njemu, gdje vidite da mu je teško i da se bori. Objasnite mu što vi vidite da bi mu moglo pomoći. Slušajte ga što vam kaže. Poslušajte njegove argumente na ono što ste vi izrekli. Dopustite mu da se izrazi, čak i ako je njegovo izražavanje odbijanje pomoći. Ponovite razgovor više puta. Predložite mu da ode na jedan razgovor, pa nakon toga sam odluči želi li nastaviti sa psihoterapijom. Ako dijete, nakon svega, ne želi sudjelovati u tretmanu, vi svakako možete potražiti pomoć za sebe kako biste naučili adekvatnije komunicirati s djetetom te razvijali svoja roditeljska znanja i vještine.

Zajednička terapija djeteta i roditelja je također tretman koji se često prakticira. Ovisno o problemu, roditelj je ponekad uključen samo u dio seanse, a ponekad postoji potreba da se kroz veći broj seansi razgovara s djetetom i roditeljem zajedno.

Prepoznavanje potrebe djeteta za pomoći može biti izazovno, ali postoje neki znakovi i simptomi na koje roditelji mogu obratiti pažnju. Neki od tih znakova su:

Promjene u ponašanju: nagle promjene u ponašanju djeteta mogu biti znak emocionalnih ili psiholoških problema. To može uključivati agresivnost, povlačenje, izoliranje, prekomjernu tugu ili anksioznost.

Problemi u školi: dijete koje ima problema u školi, kao što je opadanje akademskog uspjeha, poteškoće u socijalizaciji s drugom djecom ili učiteljima, iznenadne promjene u ponašanju u školskom okruženju, može imati koristi od podrške psihoterapeuta.

Tjelesni simptomi bez jasnog medicinskog uzroka: ponekad se emocionalni problemi kod djece mogu manifestirati kao tjelesni simptomi poput glavobolje, bolova u trbuhu ili drugih somatskih simptoma bez jasnog medicinskog uzroka.

Promjene u spavanju ili prehrani: promjene u spavanju ili prehrani, poput noćnih mora, problema sa spavanjem ili gubitka apetita, mogu biti znakovi emocionalnih problema kod djeteta.

Izražavanje negativnih misli ili osjećaja: dijete koje izražava negativne misli ili osjećaje poput tuge, bespomoćnosti, straha ili krivnje može trebati podršku psihoterapeuta kako bi naučilo kako se nositi s tim emocijama.

Traumatski događaji: dijete koje je bilo izloženo traumatskim događajima, poput gubitka voljene osobe, razvoda roditelja, zlostavljanja ili nasilja, može trebati podršku psihoterapeuta kako bi obradilo te traume i razvilo strategije za suočavanje s njima.

Poteškoće u komunikaciji: poteškoće u komunikaciji s roditeljima, vršnjacima ili autoritetima mogu biti znakovi emocionalnih problema kod djeteta. To može uključivati poteškoće u izražavanju osjećaja, sukobe ili nedostatak samopouzdanja.

Ako primjećujete neke od navedenih znakova najsigurnije je dijete naručiti na psihodijagnostiku kako bi se detaljnije ispitali njegovi problemi.

Ukratko, psiholog je stručnjak za proučavanje ljudskog ponašanja i mentalnih procesa, psihoterapeut je profesionalac specijaliziran za pružanje terapije i podrške osobama s mentalnim problemima, dok je psihijatar liječnik specijaliziran za dijagnostiku i liječenje mentalnih poremećaja, uključujući i propisivanje lijekova. Psiholozi i psihijatri ujedno mogu biti psihoterapeuti ako su završili minimalno četverogodišnju edukaciju unutar neke od psihoterapijskih škola.

Da, psihoterapija je učinkovita u liječenju različitih mentalnih i emocionalnih problema. Brojna istraživanja i klinička iskustva potvrđuju koristi koje psihoterapija može pružiti pojedincima koji se suočavaju s različitim izazovima. Pri tome kognitivno – bihevioralna terapija je terapija koja se bazira na tehnikama koje su sustavno istraživane te su utemeljene na znanstvenim dokazima.

Da, psihoterapija može biti vrlo učinkovita u liječenju depresije i anksioznosti. Kognitivno bihevioralna terapija je jedan od najtemeljitije istraženih i najšire primjenjivanih oblika terapije za depresiju i anksioznost. Fokusira se na prepoznavanje i izazivanje negativnih obrazaca mišljenja i ponašanja koji doprinose depresivnim i anksioznim simptomima. KBT pomaže pojedincima razviti prilagodljivije strategije suočavanja, vještine rješavanja problema i tehnike opuštanja kako bi učinkovito upravljali svojim simptomima. Terapija prihvaćanja i posvećenosti (ACT) je još jedan terapijski pristup koji pokazuje obećavajuće rezultate u liječenju depresije i anksioznosti. Naglašava prihvaćanje teških misli i emocija dok potiče pojedince da djeluju u skladu s vlastitim vrijednostima i ciljevima. ACT pomaže pojedincima razviti psihološku fleksibilnost, otpornost i veći osjećaj svrhe i značenja u životu.

Općenito, uobičajena praksa je da se psihoterapija provodi jednom tjedno ili svaka dva tjedna, osobito u početnim fazama tretmana. Nakon postizanja određenih ciljeva ili smanjenja simptoma, učestalost sesija može se smanjiti. Međutim, ovo je samo općenita smjernica, a konačna odluka o učestalosti psihoterapije treba biti prilagođena individualnim potrebama i okolnostima svakog pojedinca. Terapeut će surađivati s klijentom kako bi pronašao optimalni raspored sesija koji najbolje odgovara njihovim potrebama i ciljevima tretmana.

Trajanje kognitivno-bihevioralne terapije može varirati ovisno o nekoliko čimbenika, uključujući težinu problema, individualne potrebe klijenta i postignute ciljeve terapije. Općenito, KBT je strukturirani tretman koji može trajati od nekoliko mjeseci do godinu dana. Kratkoročne terapije mogu biti uspješne u rješavanju specifičnih problema u relativno kratkom periodu, dok dugoročne terapije mogu biti potrebne za složenije ili dugotrajne probleme. Terapeut će surađivati s klijentom kako bi odredio optimalno trajanje terapije koje najbolje odgovara individualnim potrebama, ciljevima i okolnostima svakog pojedinca.

Ako psihoterapija ne pruža očekivane rezultate ili ne čini značajno poboljšanje, postoji nekoliko koraka koje osoba može poduzeti:

1. Razgovor s terapeutom: Prvi korak je otvoreno razgovarati s terapeutom o svojim iskustvima i osjećajima vezanim uz terapiju. Terapeut može prilagoditi pristup ili koristiti druge tehnike ili strategije kako bi bolje odgovarao individualnim potrebama.
2. Razmotrite promjenu terapeuta: Ako se ne osjećate dovoljno podržano ili povezano s trenutnim terapeutom, razmislite o pronalaženju drugog terapeuta koji može bolje odgovarati vašim potrebama.
3. Razmotrite kombiniranje terapije s drugim tretmanima: Ponekad se kombinacija psihoterapije s medicinskim tretmanima, poput psihijatrijskih lijekova, može pokazati učinkovitijom za neke ljude. Razgovarajte sa svojim terapeutom ili liječnikom o mogućnostima kombiniranja terapije.
4. Istražite druge terapijske opcije: Ako se određena terapijska metoda ne pokazuje učinkovitom, razmotrite istraživanje drugih terapijskih pristupa koji bi bolje odgovarali vašim potrebama i preferencijama.
5. Tražite dodatnu podršku: Ponekad se dodatna podrška, poput podrške grupe, savjetovanja parova ili obiteljske terapije, može pokazati korisnom u nadopunjavanju individualne psihoterapije.
6. Nastavite s otvorenim komunikacijom: Nastavite komunicirati otvoreno sa svojim terapeutom o svojim potrebama, postignućima i izazovima tijekom terapije. Konstruktivna komunikacija može pomoći terapeutu da prilagodi pristup i podrži vas u ostvarivanju vaših ciljeva.

Psihoterapija može biti percipirana kao skupa zbog visokih troškova stručnog obrazovanja terapeuta, licenciranja i održavanja prakse. Terapeuti također ulažu mnogo vremena i resursa u svakog klijenta te sudjeluju u superviziji i konzultacijama, što dodatno povećava troškove. Mnogi terapeuti imaju ograničen broj klijenata kako bi pružali najadekvatnije usluge. Ograničen broj klijenata također može rezultirati višim cijenama. Važno je prepoznati ulaganje u vlastito mentalno zdravlje kao dugoročnu korist.

Da, prilikom rezervacije termina za psihoterapiju (bio on uživo ili online) tražimo Vas vaše ime i prezime. Ovo je standardni postupak kako bismo vas mogli identificirati. Mi smo dužni poštivati privatnost i štititi osobne podatke klijenta